Podržite uvođenje “zatvorskog kreditiranja” u kazneno popravnom sistemu Republike Srbije

Zatvor CZ

Zatvorska priča: (Ne)društvene igre

image_pdfimage_print

Prethodno poglavlje: Zatvorska priča: CZ humor

Zatvor je generalno jedno infantilno okruženje. U njemu se ljudi često ponašaju kao deca, dure se, svađaju, izmišljaju priče, tuku se, mire… pa samim tim, poput dece, izmišljaju i razne „društvene igre“ kako bi im brže prošlo vreme. Nije da se u zatvoru ne igraju uobičajene igre kao što su jamb i karte, ali su daleko zastupljenije specifične zatvorske igre. Tih igara ima bezbroj i na svakom bloku, u svakoj sobi, igraju se u različitim varijantama, ali postoji par igara koje se igraju bukvalno u svakoj sobi CZ-a.

Najluđe igre su one koje se igraju sa novajlijama koji pre nisu bili na robiji i koji nisu svesni da će zbog tog „neiskustva“ biti izvor smeha za celu sobu. Te igre su „vozić“, „prst“ i „helikopter“.

„Vozić“ funkcioniše tako što se jedna iza druge postave dve dugačke drvene klupe, koje ima svaka soba, i na njih sedne desetak ljudi. Oni su „putnici“. Ispred vozića stoji „mašinovođa“ koji daje putnicima znakove rukama šta se dešava sa vozićem; ako on pokaže na desno, onda se svi nagnu na desno, a ako kaže „tunel“ tada svi stavljaju ruke na oči onom ispred sebe. Sve bi to bilo manje-više dosadno da nije jedne genijalne fore. Onaj ko sedi iza novajlije stavlja mu na oči ruke namazane unapred pripremljenom gareži. Kada mašinovođa dȃ znak da je vozić izašao iz tunela, čime se igra završi, žrtva hoda po sobi potpuno nesvesna da joj je lice skroz crno od gareži. Svi se smeju, a žrtva nije ni svesna na šta liči. Sećam se jednog lika koji je bio mesec dana u CZ-u zbog neke gluposti, tuče sa pandurima na nekoj utakmici. On bukvalno pola sata nije provaljivao da mu je faca garava. Cela soba vrišti od smeha, a njemu ništa nije jasno. Shvatio je tek kad se pogledao u ogledalo, a taj njegov izraz lica kada je video svoju garavu facu bio je neprocenjiv. Onda je tek krenulo vrištanje od smeha. Pandur sa hodnika viče da se utišamo i sve se vraća u „normalu“, samo taj dečko i dalje ne veruje šta mu se desilo.

„Prst“ je jedna od onih igara od koje se žrtvi zgadi život, i to ne bez razloga. Žrtva stoji, a iza nje je lik koji uzima različite sitne predmete i daje žrtvi da jednim prstom, najčešće palcem, opipa te predmete i pogodi šta su. Prva dva-tri predmeta su laka i žrtva ih brzo pogađa, na primer kockica za jamb, olovka, čep od čaše. Kada se žrtva opusti, misleći da u toj igri nema ničeg strašnog, lik koji stoji iza žrtve navodi njen prst ka novom predmetu. Žrtva oseća nešto poput kože, i, i, i… nečeg kremastog u uskoj rupi. U tom trenutku žrtva se šokirano okreće i vidi lika koji se gologuz trti ka njemu, a zatim gleda svoj prst koji je umazan nečim braonkastim i tada, ne verujući, shvata da je to na prstu govno, i da je zapravo gurnuo prst u dupe tom liku. Žrtva trči u WC da pere prst, a cela soba naravno pršnjava od smeha. Posle nekog vremena, žrtvi se kaže šta se zapravo desilo – jedan lik se natrti skinutih gaća ka žrtvi iza njenih leđa, a onaj lik koji daje predmet za prepoznavanje namaže smesu braon eurokrema i senfa na onaj mesnati deo šake između palca i kažiprsta i navede prst žrtve ka tom mestu. Lik iz jedne druge sobe mi je pričao kako je jedan tip potpuno poludeo kad su mu to uradili, čuku vremena je prao prst, a na kraju je na prst stavio i onaj dezodorans što se maže.

Mnogim robijašima je „helikopter“ od ove tri igre ipak najomiljena, jer sadrži mogućnost telesnih povreda, koje su ponekad prilično ozbiljne. Dakle, žrtva se popne na klupu i stoji uspravno na njoj, zatvorenih očiju i raširenih ruku, a dva lika polako dižu klupu. Dok se klupa polako diže, treći lik koji je „navigator“ govori žrtvi kad treba da skoči. Klupa se lagano diže, pomera u nekom pravcu, klati levo-desno, tako da je jako teško održati ravnotežu i žrtva ima osećaj (zbog zatvorenih očiju) da je na malo većoj visini nego što jeste. U jednom trenutku navigator kaže: „Skoči!“. Žrtva skače, otvara oči, ali je u tom trenutku već kasno da koriguje pravac kretanja, pa se dešavaju potpuno neverovatne situacije kao što je skok u zid, ka metalnoj kaseti za stvari, ka metalnom ćošku kreveta itd. Po pravilu dolazi do povreda, nekad lakših, nekad težih. Jedan lik je u sobi do moje na primer skočio glavom u zid i bukvalno se od udarca šlogirao, tj imao izliv krvi u mozak. Mi smo samo čuli jedno užasno glasno „dum“ iz pravca susedne sobe.

To su standardne igre koje se igraju sa novajlijama, a pored njih ima još bezbroj igara koje robijaši izmišljaju svakodnevno, mada su najpopularnije „zuce“. Lik stoji uza zid, okrenut leđima ostatku sobe i postavi jednu šaku na leđa tako što je proturi kroz mišku druge ruke, sa dlanom na spolja, tj. na leđima. Neko ga udari šakom, pesnicom ili nogom u tu šaku. Posle svakog udarca, on se okrene i pokušava da pogodi ko ga je udario i, ako pogodi, onda taj dolazi na njegovo mesto. Fora je u tome što se non-stop laže i što je jako zajebano među 6-10 ljudi provaliti ko je zadao udarac, pa se dešava da jedan isti tip trpi batine po deset-petnaest minuta.

Pored ovih i sličnih maštovitih igara, igraju se i obične društvene igre, poput jamba, karata, rizika i šaha, ali su i te igre dovedene na nivo jednog potpunog ludila, o kojem će tek biti reči.

Sledeće poglavlje: Zatvorska priča: Ma kakav Las Vegas…

Претплати се
Обавести о
guest
0 Comments
Уграђене повратне информације
Погледај све коментаре
Kolektiv protiv političke represije (KPPR) smatra da bi u interesu uvođenja minimuma humanosti u kompletno nehumanom kazneno popravnom sistemu Republike Srbije od ključne važnosti bilo da se uvede institucija “zatvorskog kreditiranja” koja će omogućiti da se pritvorenicima jedan dan u pritvoru računa kao dva dana na izdržavanju kazne, sa izuzetkom onih koji su osuđeni zbog teških, brutalnih ili svirepih krivičnih dela. Ukoliko se slažete, molimo vas da podržite našu inicijativu tako što ćete potpisati online peticiju.
0
Волели бисмо да чујемо ваше мишљење, молимо вас да пошаљете коментар.x