Podržite uvođenje “zatvorskog kreditiranja” u kazneno popravnom sistemu Republike Srbije

Maltretiranje pritvorenika

Zatvorska priča: Sadisti sa značkama

image_pdfimage_print

Prethodno poglavlje: Zatvorska priča: Ma kakav Las Vegas…

Žandari, kerovi, drotovi, panduri. Milion naziva za jednu sortu ljudi, ili bolje rečeno neljudi, koji su navikli da za šaku dinara izvršavaju naređenja, kakva god ona bila. Oni su skoro isti i na slobodi i u zatvorima. Ker je ker, i uvek će poslušno izvršavati naredbe svog gospodara. Jedna od bitnih razlika između pubova na ulici i „komandira“ (kako zvanično zovu pubove u zatvoru) je to što su njihovi postupci na ulici uvek pod budnim okom javnosti, pa ne mogu uvek tek tako da se iživljavaju nad ljudima (iako naravno postoji veliki broj poznatih i nepoznatih slučajeva ničim izazvanog pandurskog nasilja, poput bahatog ubistva Đorđa Zarića, kome je pre par godina pripadnik interventne jedinice pucao u glavu zato što je prošao kroz crveno). Po zatvorima, sa druge strane, ne postoji ništa što bi ih sprečavalo da maltretiranjem i prebijanjem pritvorenika leče svoje komplekse. 

Stariji robijaši su mi pričali kako je odnos pandura prema robovima u CZ-u danas bukvalno X puta bolji nego tokom devedesetih i ranih dvehiljaditih. Kažu da su se ranije dobijale batine od pubova za najmanje sitnice, na primer jedan Ciganin koji je bio sa mnom u sobi pričao mi je svoje iskustvo od pre 5-6 godina kad je dobio žestoke batine u pandurskoj kancelariji na centralnom hodniku u CZ-u samo zato što nije imao majicu na sebi kad je komandir ušao u sobu. Odveo ga je u kancelariju i tamo ga je ljuštio od batina sa još par kolega. Dok su ga tukli, sve vreme su mu psovali „majku cigansku“. Ovde valja napomenuti da je jedna od istaknutih osobina komandira jako izražen rasizam. Prema Ciganima se i danas odnose kao prema najgorem šljamu, ljudskom otpadu, smeću. Nije da se prema većini pritvorenika ne ponašaju tako, ali se prema Ciganima ponašaju još gore. Gotovo svaki komandir ga oslovljava sa „’Ej ti, crni“.

Jedan drugi tip koji je sa mnom bio u sobi, petnaestak godina stariji od mene, pričao mi je šta mu se desilo sredinom devedesetih u CZ-u. U to vreme nije bio dozvoljeno držanje ni radija ni televizora, a taj lik je zvao komandira da dođe do samice i pitao ga da li može da dobije neki radio da malo razbije dosadu. Kao odgovor, dobio je surove batine. Pubovi kao da su bili nesposobni da civilizovano, bez nervoze, odgovore ili kažu nešto pritvorenicima. Ne, odmah su se dobijale batine. Kao da pandurski mozak nema mogućnost racionalnog razmišljanja, nego sve rešava pendrekom. 

Mogu samo da zamislim koliko je takvih i sličnih slučajeva bilo tokom prethodnih decenija. Za kratko vreme koje sam proveo u CZ-u (kratkim vremenom se smatra sve manje od godinu dana), na mojoj strani bloka (pošto svaki blok ima dve strane, to jest dva hodnika sa sobama) bilo je tri klasična primera pandurske brutalnosti, koja ću malo kasnije opisati. Koliko li je bilo pandurskog bahaćenja pre pet, deset ili petnaest godina, ako se ima u vidu da svi kažu da su danas pubovi mirniji nego nekad?

Sledeći slučaj mi je bio potpuno neverovatan, jebeno nepojmljiv. Dakle, jedan dečko iz neke druge sobe na bloku se drao na rešetki, dozivajući komandira jer ga je zub otkidao od bola. Doziva on komandira tako par minuta, komandir se konačno smiluje, dođe i otvori vrata, krene sa tim dečkom niz hodnik ka zubaru, međutim umesto da produže centralnim hodnikom ka zubaru, komandir ga odvede u kancelariju, a u kancelariji – batine. Zbog čega? Zato što je tražio da ide kod zubara! Zato što je pub bio nadrkan iz ko zna kog razloga. Možda njegova žena nije bila raspoložena za seks prethodne večeri? Možda nema ženu? Možda se nervirao zato što nema prijatelje, jer niko neće da se druži sa pandurom? U svakom slučaju, pritvorenik je bio tučen zato što ga je boleo zub. To je to ludilo.

U sobi sam imao jednog potpuno genijalnog matorca od pedeset i kusur godina, koji je ležao zbog nekog grupnog džeparenja, između ostalog i zato što ga je neki tip sa kojim je bio u delu ocinkario. Desilo se sledeće: matori je imao suđenje, stavili su mu lisice na ruke, odveli ga do marice i, kako je pandur otvorio vrata od marice da ubaci matorog unutra, ovaj je primetio da je u toj marici taj lik sa kojim je bio u delu, koji ga je cinkario. Kad ga je video, rekao je komandiru: „Nemojte da me stavljate u maricu sa tim cinkarošem, doći će do problema“, a komandir umesto da ga sasluša i vidi u čemu je problem (pošto je logično da može svašta da se desi ako staviš lika u maricu sa tipom koji ga je cinkario), brže bolje je izvadio pendrek i krenuo da ljušti matorog od batina. Školski primer pandurske osionosti i tretiranja pritvorenika poput objekata.

Sledeći primer mi je ipak najviše ostao urezan u sećanje. Da li je ovaj žandar bio pijan ili drogiran, ili i jedno i drugo, to ne znam. Ljudi koji su ga videli tvrde da nije bio pri sebi. Žandar je oko 3-4 ujutru čuo muziku, pa se dogegao do te sobe i ušao unutra, iako je pandurima zabranjeno da posle deset uveče ulaze u sobe bez pojačanja. Kad je ušao, počeo je da se dere: „Ko to pušta muziku!“ i prvog lika na koga je naleteo nabo je iz sve snage posred face, bez ikakvog razloga i upozorenja, polomivši mu nos i onesvestivši ga. Čim je video šta je uradio, okrenuo se i pobegao iz sobe, zalupivši vrata za sobom. Povređeni dečko je tek kad je stigla nova smena odveden na bolničko odeljenje, a ker koji mu je apsolutno bez razloga polomio nos je samo premešten da radi na nekom drugom bloku.

Ovo je samo par „blažih“ primera iživljavanja pandura nad pritvorenicima. Kažem blažih, jer su oni sposobni i za daleko veću brutalnost i ponižavanje ljudi, i ovi unutra i oni napolju. Sve su to sadisti koji se kriju iza te značke, bez koje ne bi smeli ni da pisnu. Bez značke su niko i ništa.

Sledeće poglavlje: Zatvorska priča: Nijanse plave boje

Претплати се
Обавести о
guest
0 Comments
Уграђене повратне информације
Погледај све коментаре
Kolektiv protiv političke represije (KPPR) smatra da bi u interesu uvođenja minimuma humanosti u kompletno nehumanom kazneno popravnom sistemu Republike Srbije od ključne važnosti bilo da se uvede institucija “zatvorskog kreditiranja” koja će omogućiti da se pritvorenicima jedan dan u pritvoru računa kao dva dana na izdržavanju kazne, sa izuzetkom onih koji su osuđeni zbog teških, brutalnih ili svirepih krivičnih dela. Ukoliko se slažete, molimo vas da podržite našu inicijativu tako što ćete potpisati online peticiju.
0
Волели бисмо да чујемо ваше мишљење, молимо вас да пошаљете коментар.x