Podržite uvođenje “zatvorskog kreditiranja” u kazneno popravnom sistemu Republike Srbije

Zatvorski doček Nove godine

Zatvorska priča: Nova godina

image_pdfimage_print

Prethodno poglavlje: Zatvorska priča: Teretana u CZ stilu

Ljudi na slobodi verovatno misle da robijašima nikad nije do nekog istinskog veselja, da je baš uvek dominantna atmosfera napetosti i tenzije u sobi i da je smeh prisutan jedino kada je u pitanju surovi suludi zatvorski humor. Uglavnom i jeste tako, sve zavisno od toga kakva je ekipa u sobi, da li su momci nadrkani kompleksaši ili su opušteni tipovi koji gledaju da sav užas zatvorskog života okrenu na zajebanciju, ali pored toga postoji jedan dan kada po svim sobama vlada pozitivno raspoloženje. To je trideset prvi decembar, to jest doček Nove godine.

Ni na slobodi se nisam ložio na novogodišnje praznike, a u zatvoru sam pretpostavljao da ti dani prolaze isto kao i svi drugi, neopaženo, u standardnoj dosadi i sivilu. Međutim, u potpunosti sam se prevario. Robijašima u CZ-u je doček Nove godine nešto posebno, jedan od retkih dana kada su skoro svi prijateljski raspoloženi, mada ima i onih koji se za Novu godinu baš gadno izbedače što nisu napolju sa porodicom i prijateljima, pa se prosto nakljukaju raznim lekovima za smirenje i odu da spavaju.

U većini soba se uoči Nove godine prave dogovori među robovima. Šta da se kupi za posluženje, ko će da kupi sokove, ko će da kupi kekse, čokolade, ko će razne slane grickalice, ko će da uzme nešto suhomesnato, kome će spolja u paketu da pošalju neku hranu, ko će da sve to pripremi ili da pravi tortu (ako se dogovore da se i torta pravi), i tako dalje. Sve zavisi od toga da li svi učestvuju u dogovoru ili u sobi ima 2-3 ekipe po 2, 3, 4 tipa koji za sebe slave Novu godinu, ali najčešće 90% sobe slavi zajedno, a par likova ni ne slavi već se izbedače i bleje u krevetu sami sa svojim mislima. Potpuno je razumljivo to bedačenje, jer je ono odraz podele među robijašima na one koje je ubila robija i kojima je to što su u zatvoru propast sveta i nije im ni do čega, i na one koji kapiraju da je to jedna privremena situacija koja će trajati neko kraće ili duže vreme ali će se završiti, i koji ne vide razlog da se nešto bedače, jer su unutra već baš zbog toga, u inat tom sistemu slave život, druže se, i zezaju se vodeći se filozofijom „Kad je bal, nek se jebe i princeza“.

Osim dogovora oko svih mogućih đakonija za posluženje, padaju i dogovori oko ukrašavanja sobe, jer šta je proslava Nove godine bez ukrasa u onoj odvratnoj, vlažnoj, zadimljenoj, smrdljivoj betonskoj kutiji? Ukrasi se prave od papira i kartona od kutija. Na kantini se uzmu tempere ili drvene bojice i prave se najrazličitije konstrukcije, koje se ili lepe kalodontom za kasete i zid ili se koncima kače za rešetke od sobnih prozora koji gledaju na hodnik. Ti ukrasi mogu biti svakojaki, čovečuljci od papira ili jelke, zvezde, krugovi i svakojaki oblici u boji. Najpopularnija fora je da se savije papir u jedno 5-6 slojeva pa se nacrta po njemu neki oblik, na primer jelka, tako da jedan deo crteža dodiruje levu ili desnu ivicu papira, u zavisnosti na kojoj strani je savijen papir pa se taj oblik iseče tako da uvek ostane taj jedan deo povezan sa sledećim slojem da bi na kraju tih 5-6 slojeva isečenih jelki činilo jednu celinu koja može da se raširi i oboji u razne boje i okači negde u sobi. Od kartona se isto tako prave i boje razni oblici, a popularne su i zvezde i pahulje od papira koje se kače koncem na rešetke.

Što se tiče „kućnog reda“ u CZ-u, za Novu godinu se svetlo ne gasi u 10 uveče kao svakog dana, već posle ponoći ide pub od sobe do sobe i pita robove da li hoće da im ugasi svetlo ili da im ostavi upaljeno do 3-4 ujutru. Naravno ima i onih pubova koji su baš, baš teški debili (jer svaki pub je debil), pa odmah nakon ponoći idu po svom bloku i svuda gase svetla bez pitanja. Prvog januara se služi „novogodišnji ručak“, koji je prava beda, mada deluje kao gozba u odnosu na regularnu CZ hranu. To je malo krompira, parčence svinjetine i kiseli kupus kao salata, to je taj „svečani“ novogodišnji ručak koji dobijamo ljubaznošću države i uprave CZ-a.

Za doček, 31-og uveče, radio se pojača do daske u svakoj sobi, robovi se sprdaju, igraju razne igre, pričaju o nekim pozitivnim temama, jedu slano i slatko, neki se kljukaju antidepresivima, a neki piju domaću rakiju „Cezeovaču“ koja se pravi po jednom od stotina različitih recepata koji variraju od bloka do bloka i od sobe do sobe.

U ponoć svi čestitaju jedni drugima, grle se i žele sve najbolje svakome, ali pre svega žele jedni drugima da što pre izađu iz zatvora. Tu noć se većina robova veseli kao da nema nijednu brigu na svetu, ali već ujutru kad se probude shvataju da su još uvek u jebenom CZ-u.

Sledeće poglavlje: Zatvorska priča: Šeme, kombinacije

Претплати се
Обавести о
guest
0 Comments
Уграђене повратне информације
Погледај све коментаре
Kolektiv protiv političke represije (KPPR) smatra da bi u interesu uvođenja minimuma humanosti u kompletno nehumanom kazneno popravnom sistemu Republike Srbije od ključne važnosti bilo da se uvede institucija “zatvorskog kreditiranja” koja će omogućiti da se pritvorenicima jedan dan u pritvoru računa kao dva dana na izdržavanju kazne, sa izuzetkom onih koji su osuđeni zbog teških, brutalnih ili svirepih krivičnih dela. Ukoliko se slažete, molimo vas da podržite našu inicijativu tako što ćete potpisati online peticiju.
0
Волели бисмо да чујемо ваше мишљење, молимо вас да пошаљете коментар.x